ponedjeljak, 15. rujna 2008.

Al' kad nam se ruke..u pozdravu spoje..izdajnicki srce..zakucace moje


...znam da ides sa njiom,ali znam i da ces se opet vratiti...kada bi neko samo mogao da mi kaze,da li vredi da se nadam,da i dalje budna sanjam o tebi,o nama...mogla sam da ne razmisljam sve dok te ponovo nisam videla,mogla sam da se pravim da sam jaka,da mi je super bez tebe,a onda sve je opet krenulo,pokrenulo se kao neki tocak,koji se konstantno vrti u krug,i nikako da se zaustavi....opet sam shvatila,po ko zna koji put da si jos uvek prisutam u mom zivotu,da nisam uspela tek tako da te izbacim iz njega,ne znam ni da li cu ikada uspeti...mogla bi da napisem knjigu o nama,mozda bi neki ljudi naucili da ne prave greske kao sto smo ih mi pravili,i sto je najgore jos uvek ih pravimo...cesto se pitam,da li nekada uopste pomislis,kroz sta smo sve zajedno prosli,da li pomislis da smo ipak mogli da izguramo sve to zajedno..mozda zelim da znam sta ce se dalje desavati,a mozda se i plasim da sagledam stvari jer te mozda na kraju ipak izgubim,a ona te dobije...ionako je samo to zelela,a mene zanima sta ti zelis,o kome ti razmisljas...kad si ti u pitanju,uvek se nalazim na pocetku,jer pricu sa tobom,koliko god se trudila ne mogu da zavrsim...kao da sam usla u neku piramidu,i ne znam gde je pravi put kojim trebam da krenem da bih nasla izlaz...mozda samo cekam nekoga da mi pokaze taj put,da bar jednom krenem kako bi trebalo...ali ipak se nadam da cu jednog dana i ja naci izlaz iz moje piramide,u koju sam usla i izgubila se u potrazi za tobom...zelela bih da se sretnemo negde na sredini puta,i zajedno nadjemo najbolje resenje i najboli putokaz do izlaza...da bar jednom krenemo istim putem....
I ne razumijem..
Zasto si danas bio ispred moje zgrade?
I zasto sam ja bas tad izasla na prozor?
Zasto sam poslje bila sretnija??
O..Boze..zasto?
Ne razumijem..A ni nikad necu..:(