Nikad se nemogu ljutiti na tebe

Ne mogu se nikad ljutiti na tebe, I nije ovo prva suza što je pala. Uvijek opraštam tvoje pogreške Jer drugačije niti ne bih znala. Između tvojih odlazaka i dolazaka. Pripremim spisak sa tisuću riječi, I spremana sam ti sve sasuti u lice, Ali me tvoj pogled uvijek u tome spriječi. Slaba sam na tebe, priznajem ti, I ma koliko prkosa izviralo iz mene, Kada me nježno uzmeš u naručje, Pretvaram se u drhtaj zaljubljene žene. Nemam puno snage da promijenim nešto, Živjeti bez tebe više ne bih znala. Jedino što mogu je da nemoćno vrisnem, plačem i sjećam se...

........................

Ne čuješ, ne čuješ me.Gotovo prozirna uz tebe dišem.Kojim imenom nazivaš mekada zamiriše tugazrcaleći se u šapatu vjetra,čijim usnama putuju tvoji poljupci,u čijem bilu kuca tvoja ljubav kada zagrli te tama,reci mi.Ne čuješ, ne čuješ me. Ni kada u krik pretvara se želja, ni kada misliš da sve je u redujer se smijem.Ni kada kao prosjakinja darovani novčićčuvam u oku dragocjene satei obrise tvoje blizine,Ti ne čuješ me.Osluhni srcem tišinukojom te miluju moje misli,poslušaj, i čuti ćešu svakoj neizrečenoj riječikoliko sam Tvoja.

Oprosti za svee!!!

Oprosti mi ako sam ti zasmetala u zivotu...Ako sam ti pokvarila planove...Oprosti sto sam plakala za tobom...Oprosti moje suze...Oprosti mi ako ti ikada neko ZBOG MENE nesto zamjeri...Ako te neko ZBOG MENE zamrzi...Oprosti ako ti ikada neko zlo pozeli...ZBOG MENE...Ako prijatelja ZBOG MENE izgubis...Oprosti mi sto sam ti srce dala..A nisam trebala...Oprosti ako sam te na tvom putu zadrzala...I za ljubav molila...Oprosti mi sve...Ako je ZBOG MENE...Oprosti srcu mom....Oprosti SVE...Oprosti jer sam te voljela...I jer te jos uvijek volim....

Ahhhh

Radi cega ja sada da zivim kada vidim da me ne volis....cemu sada da se nadam kad znam da me ne zelis....nikada necu shvatiti sta sam lose ti uradila da bi me ovako jako kaznio da bi moj zivot unistio....znas kad se sjetim svega u ove 2 godine ne mogu nikako da se pomirim stim da ce nasa ljubav prestat da se necemo vise vidjeti poljubiti....NE MOGU.... samo bih voljela da vidis da te volim i da si moj jedini muskarac kojeg zelim ....ne znam vise sta da uradim da bi shvatio to....sjecas se kako nam je prosle godine lijepo bilo imali smo prelijepih dozivljaja bas te godine plakali smo od srece oboje i vidjelo se iz aviona da se volimo.....ali sada...zasto sve to zelis da mi obrises zasto zelis da mi to bude samo pusta uspomena ....????evo sada ovu suzu sto sam pustila boli me vise no ijedna ikada.,,,,jer je pustena radi te srece koju sam imala kraj tebe...iako nisam imala puno sretnih trenutaka stobom bar sam bila presretna sto te imam i sto si samnom......voljela bih sve ovo promijeniti ...voljela bih da sam jaka pa da ti mogu okrenuti ledja i zaboraviti te...ali ne mogu jace je od mene ovo sto osjecam i zato cu uvijek biti tu kad god ti budem trebala i uvijek te ako treba i cekati i sanjati..........sve sto pozelis ja ti mogu ostvariti a da li mozes ti meni?????????

Uskro c ponoc!!!!!!

Uskoro će ponoć, sat će otkucati novi dan. Još jedan dan otkad nisi tu. Možda ću te iznenaditi ovim riječima, a možda i ne.Ponovo misli mi lutaju na onu noć, onu noć koju smo proveli zajedno ti, ja, nebo i kiša. Znaš, iako ti nikada nisam priznala, bilo mi je lijepo. Zajedno smo pričali, smijali se, plakali... Da, srce ti je kucalo, a vjeruj i moje je. Tvoji poljupci, tvoje ruke, tvoje riječi uvjerenja, sve me to sada prati. Onu noć nisam se razumjela, nisam znala što želim, što je bilo najgore.Onu noć nisam te trebala kao sada. Shvatila sam to možda prekasno. Pitam se jesu li tvoje riječi bile istinite, dali su tvoji poljupci i dodiri bili iskreni. Sljedeći dan održao si obećanje, pozdravio me i bio kraj mene. Razgovarali smo dugo u noć.To mi je bilo dovoljno da shvatim da te nisam izgubila. Ne znam, možda si ti samo želio dokazati da su tvoja obećanja i riječi bile iskrene i tako me natjerati da ti vjerujem sve što si rekao onu noć o nama. A onda si otišao, nije te više bilo, nisam ti vidjela lik, tvoj pogled i nisam više slušala tvoje riječi. Tada sam shvatila da sam se zaljubila.Sjećam se ponedjeljka. Sjedila sam u uobičajenom kafiću, na uobičajenom mjestu sa svojim prijateljicama. Bila sam odsutna od uobičajenih tema o kojima smo svakodnevno pričale i one su to primijetile. Pitale su mi što je sa mnom, a ja sam uputila osmjeh, osmjeh i pogled duboko u moje oči bio je dovoljan da shvate da je u njima skrivena ljubav i da sam se zaljubila. Nisu mogle vjerovati da sam i ja napokon zavoljela, a prije toga mnogi su voljeli mene, a ja nikog. Rekla sam im da zašto i ja ne bi voljela i da želim da sam i ovog puta voljena, sada kada i ja volim.Moje srce voljelo je i voli i sada. Moje srce kucalo je, a kuca i sada samo za tebe i živi samo za tebe. I toliko bih te željela zagrliti i osjetiti tvoj dodir. Vrati se, budi kraj mene i nemoj nikada otići od mene. Nemoj nikada zaboraviti onu noć kad si me imao kraj sebe, onu noć kad je kiša rominjala, kad su dodiri bili toliko topli, a pogledi tako iskreni. Nemoj, molim te nemoj!.Nemoj odnijeti sreću moju sa sobom i nemoj mi ostaviti tugu. Nemoj sada kada sam napokon zavoljela. Nemoj slomiti sve u meni, a ako je sve ono što si rekao one noći o nama bila laž, ako me ne trebaš, ako me ne voliš i ako ti srce ne kuca zbog mene, pusti. Zaboravi me tad i kreni dalje, budi sretan možda s drugom.Ako ćeš ti biti sretan i ja ću biti zbog tebe iako ću te voljeti i trebati, plakati i moliti.

Trazim nestoooo

Tražim nešto.. Cijeli svoj život.. Već dugo čekam nekog kao što si ti.. I sada kada sam ga konačno našla shvatila sam da ga ne mogu imati.. Nisam znala da ću te voljeti.. ovoliko.. A tek toliko dugo.. Voljela sam te kao što niko nije nikog volio, voljela te najiskrenije što sam mogla.. Za nijednim dečkom suzu nisam pustila al za tobom sam morala.. Jer ipak bio si to ti.. Kralj mojih snova, lopov koji je ukrao moje srce.. Samo da znaš: Ako odem u nebo prije tebe, na svaku zvijezdu ću napisati tvoje ime, tako će svi anđeli znati koliko mi značiš.. Sve moje misli vrte se samo o tebi. Ti si mi sve što imam, zbog tebe postojim!! Moja ljubav prema tebi je velika.. Još te volim.. pokušavam te zaboraviti ali nejde.. Jer me tvoj pogled uvijek vraća k tebi..Jednom kada budem na samrti, zvat ću te, znam da nećeš doći, ali i tad ću umrijeti samo s tvojim imenom..Voljela sam te, volim te i voljet ću te zauvijek..

Veceras.........!!!

Veceras cu umirati jos jednom...Gledat cu tebe i nju,sretne,zaljubljene...Ona i ti ste tako dobar par...Gledat cu je kako se radosno smije,ona...Moja nekad najbolja prijateljicaona,ona koja je znala koliko sam ga voljela,ona koja je zanala svaku suzu koju sam za tebe prolila...Ona,koja me je tjesila,koja je govorila dacemo biti zajedno...Ona koju sam neizmjerno voljela...Gledat cu vas kako se smijete,kako se volite,ljubite...I ja cu se smijati...A u sebi...U sebi cu vristati...Znam vec dusa ce me boljeti do krvi...Znam vec plakat cu iz nutra...Znam vec da cu jos jednom umrijeti...I svakim tvojim dodirom cu biti sve hladnija...I svakim tvojim poljubcem bit cu jos trulija...Nocas ce jedna zvjezda pasti...Kazu da zvjezda padne kad jedna dusa umre,NOCAS CE PASTI MOJA ZVJEZDA,ALI TIELOCE BITI TU ZIVO...NOCAS CU UMRIJETI...ALI IPAK CU SE SMIJATI...JA VESELA,VEDRA...JA SRETNA DJEVOJKA...

VOLIM TEEEEEEEEEEE

Znam....sve tuzne price procinju, sa: upoznala sam ga....kad sam ga vidjela srce mi je zadrhtalo.....ali moje je stvarno zadrhtalo....i drhti jos uvijek....i znam da nece procitati moju pricu....i znam da mu nije stalo koliko kaze...jer ja nisam dijete, iako volim kao prvi put.... Boli me svaki kilometar koji me od njega razdvaja, boli me svaki njezan pogled razmjenjen sa njim..... da....ja nisam jedina....ja sam druga, treca, ko zna koja po redu....i moje gresno srce ga je zavoljelo,i sada pati jer on ne pripada meni.... Ali,kad se javi, kad dodje, kad ga ukradem pa makar i na sat vremena od nje....tada ce biti moj...i tada cu biti najsrecnija osoba na svijetu, tada cu da lazem sebe da sam najvoljenije stvorenje na svijetu, jer lijepo mi je, lijepo mi je cak i ako znam da me laze, da se igra samnom kao sa igrackicom, uzima me samo kad njemu to odgovara, a ja cutim i sto je najgore uzivam..... I mrzim svako jutro koje bez njega svice....mrzim svaki sumrak koji se bez njaga spusta....i mrzim sebe jer volim njega...
VOLIM TE

CCCCCC.............

Zašto su ljudi navikli tražiti tu nepostojeću savršenost. Stalno teže nećemu bolje. Stalno traže savršenstvo na krivim mjestima. Zapravo savršenstvo ne postoji. Onda oni trate svoje vrijeme tražeći nešto što zapravo i nepostoji. Traže i traže, a zapravo sve ovo što traže im je tu cijelo vrijeme pod nosom. To što traže nije savršenstvo. To je samo ljubav. To je samo njihova polovica. Nesavršena osoba sa tisuću mana i tisuću vrlina. Ali ta osoba je to što su oni cijelo vrijeme tražili. Ne, to nije savršenstvo....To je savršeno za njih. Ljudi nikada nisu zadovoljni onime što imaju. Stalno hoće još. Kada nešto postignu misle da mogu još bolje. Zašto se ljudi jednostavno nemogu zadovoljiti ovime što imaju i zašto jednostavno ne mogu biti zahvali na tome. Svatko ima svoje viđenje savršenstva i za svakoga je drugačije. Život te ljudi sami su veoma komplicirani. Oni sami sev kompliciraju. Nikada ništa ne mogu ostavit onakvim kakvo je. stalno žele nešto mjenjat. Stalno žele nekog mjenjat. Ćemu sve to. Meni stvarno nije jasno. Ako nekoga voliš voliš ga bez obzira na sve. Voliš ga takvim kakvim je. Voliš sve njegove mane i vrline koje ga upotpunjuju i koje od njega čine potpunu osobu. Ljudi jednostavno nikada neće shvatiti. Sve što traže im je upravo tu pred nosom, samo što oni ne žele bolje pogledat. Svi imaju ztvorene oči. Nitko ništa ne vidi. Nitko nikoga ne vidi. Nitko ne želi gledat. Doista tužno. Na vrijeme ću prekinut i zatvorit ovu temu dok se nisam bacila u depresiju

-.....................

Rijeci su nebitne za ono sto se izgovoriti mora. Ova moja nemoc prema tebi mi stvara prepreku za svaki novi pocetak i novu nadu. Ti si nestao ispred mene ali ostao je onaj trag u sjecanju na nas i nesto sto se vatrom spaliti ne moze. Osjecaje moje mogao si potresti, i sve ono sto sto sam ti rekla, jer svaku moju tajnu si znao i nesebicno sam ti ih odavala, ali sada ovu moj bol povrijediti ne mozes, i kada bih ti rekla da mi jako falis, rekla bih ti ali da me necujes. I kada imam potrebu da te zagrlim, grlim te a da ti ne osjetis, jer bojim se da ces i ovaj trag ljubavi za tobom pokusati izbrisati, a ja ti to nedam... san mjenja stvarnost. U ovoj drugoj ja nisam tvoja, niti u tvom snu, ali kad bi imao moc, da dodjes u moj san, bio bi ozenjen covijek sa dvoje prekrasne dijece....

..........

Isprepletene misli titraju Poput paukove mreže. Snivam ti sretna, na rukama, Otkrivajući želje drhtajem. Utrkuju se java i snovi Uvijek međusobno, A stvarno se samo, Prelijevaju jedno u drugo. Oboje nosimo istu ljubav u sebi Ali je razotkrivamo drugačije. Ti zorom spuštaš Poljupce na moje usne, A ja ih večerima vraćam U okrilje tvoje duše. Vrijeme medju nama Odbrojava novo trajanje. Tako zagrljeni, pod okriljem neba, Istačemo jednaku silinu emocija, što se u krvotocima miješa I u neslućenoj strasti kovitla. Vješti smo splavari života, Što dvije obale daleke, Sigurnošću ljubavi vežu. Onog trenutka, Kad smo zajedno Dosegnuli zvijezde, Sve postojeće granice Zauvijek smo izbrisali.

Nikad necu priznati koliko sam ga voljelaaaa

Nikada mu neću priznati koliko sam ga voljela. Možda je u trenucima uzdaha mogao shvatiti koliko ga ludo volim, ali te riječi nikad nisam njemu izrekla. Možda nikada neće shvatiti zašto sam ga odgurivala od sebe, a istobno se privijala na njegove grudi. On nezna da sam njegov pogled tražila među stotinama drugih,Znao je da me opija njegov miris, i da svaku njegovu riječ ponavljam kao molitvu,ali ipak nije znao koliko ga ludo, ludo volim. Još uvijek nas se sjetim kad njegov miris u vrevi ljudi osjetim. Zastanem na tren, udahnem polako, da me opije kao nekada dok nam je noć držala stražu, i dok su usne ljubile iako su bile grešne. Nema nas više, ne postojimo, kao tajni put smo zaboravljeni... Eto, samo ponekad, sjetim se, kako sam ti spavala na grudima... Ali ni tada se ne usudim priznati da voljela sam te.

Poruka njemu

Ne znam, sta mi bi,ali ovu vecer nikako ne mogu se okrenuti od racunara i otici na spavanje.... Mozda zelim ispisati neke reci.............................................................................................................................................. ............................................... .......................................... .................................................. .............................................. ................................................. .................................................. Sanjala sam te dok sam pisala ove reci, bio si deo moje pesme, sada ti mogu samo reci, idi...Sve me podseca na tebe i jako boli... Ostavi me auvek, mozda pronadjes spokoj medju zvezdama, negde u daljini koja ce te progutati o otrgnuti iz mojih grudi.. Da li ce te odmeti i iz srca ne mogu znati,mozda jednog dana nestanes...Da, to ce biti posle bujice kise koje ce se sliti niz lice male devojcice, koja je tek naucila voleti... Koja ti e poklonila svaki deo sebe , a za uzvrat nisam nista dobila,...koja je zbog tebe patila, i bas kao i sada ispisivala stranice svog dnevnika tuznim recima, mastilom koje se umrljalo od suza koje nije imao ko brisati... Sada mi je drago sto vise nisi tu, otisao si iz mog zivota * ZAUVEK!!!!!!!!! Znam da te necu lako zaboraviti,ali cu se truditi da sada kada sam opet zakoracila na put ka sreci ostavim proslost iza sebe i okrenem se njemu koji me voli...Njemu koji mi sada u zivotu znaci sve...Koji je kraj mene i kada nas deli nekoliko stotina kilometara...Njemu koji mi je u ovoj noci i u zivotu sve.................. Njemu kojeg VoLiM!!!!!

koraciiii

Koraci… Tako malo koraka cujem, kao da lagano svi od mene odlaze, napustaju dusu koja zbog ljubavi pati, u tisini koja para oblake magle pred mojim zivotom…Taj trenutak tako dobro znam, jer u mom zivotu ih je sve vise. Svi oni svrate u odaje tuge I samoce, daju nadu sreci, pa okrenu ledja ostave me samu…Toliko dugih noci, onih najduzih u mom zivotu, svakim danom sve je vise, I svaka za sobom korake brise…Svi od mene odlaze, a neki samo prolaze porem mene kao hrama koji mozda tu stoji vek I vekova, stare kuce, oronule kao sto sam I ja…U mojoj glavi zvuk para rane koje vec godinama zarastaju, zvuk tvojih cipela, skripucavo kretalje levo-desno, kao da mozda zelis mi reci neku jad, neki cemer uneti u srce koje u tami bdgi.Ali ono zna, ono sluti da dolazis…Klap, klap…Odlazis… I besana noc koja mi dolazi, cujem duhove koji tvoje senke prate, oni znaju kako je mojoj dusi I zele da te vrate…. U glavi milion razloga, a ni jedan pravi, I ta bol, senka koja mi dolazi lagano me davi. Ti koraci kojim napustas odaje mog tuznog zivota dugo mi ostaju u secanju. Prosto pozelim I ja tako kao ti nekud otici, sve zaboraviti…Onda pogledah svoje telo, I shvatih da nisam ko ti, da mi nedostaju ti isti koraci, koje noge kao pero ispisuje, shvatih da tog pera ja nemam, samo mastilo,koja se sliva niz lice…

Izgubila sam.... svasta

Izgubila sam igračku koja me pratila kroz moje djetinjstvo, ali sam dobila uspomenu na ljubav onoga tko mi ju je poklonio.

Izgubila sam zaštićenost i maštovitost djeteta, ali sam dobila mogućnost da se razvijam i živim slobodno. Izgubila sam mnoge ljude koje sam voljela i koje još uvijek volim, ali sam dobila ljubav i primjer kako treba živjeti.

Izgubila sam jedinstvene trenutke jer sam plakala umjesto da se smijem, ali sam otkrila da sijući ljubav, žanjem ljubav.

Izgubila sam mnogo u životu, ali usprkos tom gubitku pokušavam dobiti.

Uvijek je moguće boriti se za ono što volimo jer ima mogućnosti za novi početak.

Nije važno u kojem trenutku života ste se umorili.

Važno je da je uvijek moguće i potrebno ponovno krenuti.

Ponovno krenuti znači dati sebi novu priliku, obnoviti nadu u život i ono što je najvažnije – vjeru u sebe. Mnogo ste propatili u ovom periodu?

Bilo je to učenje.

Puno ste plakali?

Bilo je to pročišćavanje duše.

Bili ste ogorčeni?

Bilo je to zato da biste mogli oprostiti.

Bili ste osamljeni?

Bilo je to zato što ste zatvorili vrata.

Vjerovali ste da je sve izgubljeno?

Bio je to samo početak oporavka.

Osjećate se osamljeni?

Pogledajte oko sebe i vidjet ćete puno ljudi koji čekaju vaš osmijeh kako bi vam se mogli približiti.

Krenite ispočetka!

Danas je odličan dan da započnete nešto novo u svom životu.

Što želite postići?

Gledajte visoko, snivajte mnogo, želite najbolje od najboljeg i život će vam dati ono što želite.

Ako želimo malo, malo ćemo i dobiti.

Ako čvrsto želimo najbolje, pozitivno i borimo se za to, dobro će i doći u naš život.

Danas je dan za mentalno pospremanje. Odbacite sve što vas je sputavalo u prošlosti, sve što vam šteti. Otvorite srce novom životu, novoj ljubavi, novoj vezi jer svi smo mi stvoreni da volimo više puta u životu i sami smo manifestacija ljubavi!

Život vas zove, nudi vam novu avanturu, novo putovanje, novo zadovoljstvo.

Odlučite danas učiniti sve što je moguće kako biste dosegli svoje ciljeve.

Vjerujte u život, vjerujte u sebe!

Gdje mogu zivjeti zivot?? Pitanje je mnogima

Gdje mogu zivjet zivot...
Neka ide do djavola ova pjesma..
Jer ti si me kao posljednju cigaretu na vjetru zgazio,
Ti si od mene prah napravio..
Ovdje vise ne stanuje ljubav ovdje sada spava zivot..
Tu je tuga,tuga i tama!
Sada trazim neko mirno mjesto..
Bezz ikog da budem sama..
Sama medju snovima..
Bar necu muku mucit svaki dan..
NEcu se pitat gdje si i s kim si..
Tad ja necu imat briga.
Tad cu samo sanjat i zeljet,
A znat na je san i zelja..
A ne ko sad nadat se!
Postoji li mjesto,postoji li zivot..
Postoji li mir,postoji li ljubav u snovima..????
Postoji li??

Uhh... kako zalosno!!!

Danas sam ga ponovo srela,vidila sam sjedio je kraj trga,i pusio...Iprica o njoj...Volio ju je to znam...Nasmijala sam se i mahnula...Srela sam ga ponovo nakon 20godina...Sjedio je kraj trga,pusio i pricao o njoj...Voljela sam ga ali no to nije znao...Srela sam ga ponovo kad je bio star...Sjedio je kraj trga,pusio i pricao o njoj...Dosla sam mu na pogreb...donjela sam ruzu...među mnogim tim stvarima nasla sam njenu sliku na pozadini je pisalo...VOLIM JE VISE OD VJECNOSTI...Suza mi je krenula niz lice..ta osoba sam bila ja...

Mi smo se sreli na zvijezdi ste se zove Zemlja

Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja. Naš put kroz vrijeme u ovaj čas (čas svijetli kao cilj ) stoji za nama dalek, gotovo beskrajan, da smo već zaboravili naš početak odakle smo pošli.Sada stoji ruka u ruci, pogled u pogledu. Kroz naše ruke, i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše.O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne putove kroz beskraj, na kojoj ćemo se opet sresti zvijezdi?I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvijezdi što se zove Zemlja?