nedjelja, 28. rujna 2008.
Nikad se nemogu ljutiti na tebe
Ne mogu se nikad ljutiti na tebe, I nije ovo prva suza što je pala. Uvijek opraštam tvoje pogreške Jer drugačije niti ne bih znala. Između tvojih odlazaka i dolazaka. Pripremim spisak sa tisuću riječi, I spremana sam ti sve sasuti u lice, Ali me tvoj pogled uvijek u tome spriječi. Slaba sam na tebe, priznajem ti, I ma koliko prkosa izviralo iz mene, Kada me nježno uzmeš u naručje, Pretvaram se u drhtaj zaljubljene žene. Nemam puno snage da promijenim nešto, Živjeti bez tebe više ne bih znala. Jedino što mogu je da nemoćno vrisnem, plačem i sjećam se...
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar