Ne čuješ, ne čuješ me.Gotovo prozirna uz tebe dišem.Kojim imenom nazivaš mekada zamiriše tugazrcaleći se u šapatu vjetra,čijim usnama putuju tvoji poljupci,u čijem bilu kuca tvoja ljubav kada zagrli te tama,reci mi.Ne čuješ, ne čuješ me. Ni kada u krik pretvara se želja, ni kada misliš da sve je u redujer se smijem.Ni kada kao prosjakinja darovani novčićčuvam u oku dragocjene satei obrise tvoje blizine,Ti ne čuješ me.Osluhni srcem tišinukojom te miluju moje misli,poslušaj, i čuti ćešu svakoj neizrečenoj riječikoliko sam Tvoja.
nedjelja, 28. rujna 2008.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar