
Rijeci su nebitne za ono sto se izgovoriti mora. Ova moja nemoc prema tebi mi stvara prepreku za svaki novi pocetak i novu nadu. Ti si nestao ispred mene ali ostao je onaj trag u sjecanju na nas i nesto sto se vatrom spaliti ne moze. Osjecaje moje mogao si potresti, i sve ono sto sto sam ti rekla, jer svaku moju tajnu si znao i nesebicno sam ti ih odavala, ali sada ovu moj bol povrijediti ne mozes, i kada bih ti rekla da mi jako falis, rekla bih ti ali da me necujes. I kada imam potrebu da te zagrlim, grlim te a da ti ne osjetis, jer bojim se da ces i ovaj trag ljubavi za tobom pokusati izbrisati, a ja ti to nedam... san mjenja stvarnost. U ovoj drugoj ja nisam tvoja, niti u tvom snu, ali kad bi imao moc, da dodjes u moj san, bio bi ozenjen covijek sa dvoje prekrasne dijece....
Nema komentara:
Objavi komentar