Nikada mu neću priznati koliko sam ga voljela. Možda je u trenucima uzdaha mogao shvatiti koliko ga ludo volim, ali te riječi nikad nisam njemu izrekla. Možda nikada neće shvatiti zašto sam ga odgurivala od sebe, a istobno se privijala na njegove grudi. On nezna da sam njegov pogled tražila među stotinama drugih,Znao je da me opija njegov miris, i da svaku njegovu riječ ponavljam kao molitvu,ali ipak nije znao koliko ga ludo, ludo volim. Još uvijek nas se sjetim kad njegov miris u vrevi ljudi osjetim. Zastanem na tren, udahnem polako, da me opije kao nekada dok nam je noć držala stražu, i dok su usne ljubile iako su bile grešne. Nema nas više, ne postojimo, kao tajni put smo zaboravljeni... Eto, samo ponekad, sjetim se, kako sam ti spavala na grudima... Ali ni tada se ne usudim priznati da voljela sam te.
Nema komentara:
Objavi komentar