.....smrc.........

Imala je SMEĐU KOSU I SMEĐE OČI...Imala je 16 godina i tek je bila pocela da voli i to ono pravo...Iskreno ...iz sveg srca...nevino...kako je samo ona znala...Nije znala kako je kad ti neko slomi srce,znala je samo da voli svom snagom i svim srcem...nesvjesna neminovnosti rastanka...Na jednom od brojnih sastanaka za koje je jedinstveno zivjela,uzivala je u sreci...uzivala je gledajuci ga...Odjednom joj neka slutnja prodje kroz srce...On je tada sutio,a sutila je i ona...Onda je poceo:"Znas draga...ti znas da ovo ne moze vjecno da traje...bar ne ovako..."Nije mu dozvolila da nastavi,ustala je i naglo se okrenula i potrcala....Vikao je za njom...nije ga slusala...Trcala je bez predaha i odjednom stala,naslonila se na drvo pored rijeke i pocela da place...Plakala je gorko,plakala je dok su joj se ramena tresla...Pamet joj se pomutila,nije mogla svijesno da razmislja...Osjecala je samo gorcinu i neizmjernu bol koja joj je pritisla dusu...Mjesec je gledao,a rijeka je tekla brzo,bila je mutna...On je i dalje trcao zastajkujuci da vidi da nije gdje skrenula,a u sebi se pitao:Zasto je otisla??Zasto me nije saslusala??Zar ne shvata da mi je dosadilo da krijemo,da sam zelio da svako zna da se volimo???zasto je otisla???ali odgovora nije bilo.....ona se utopila...Kada je stigao na obalu rijeke nasao je samo njen sal...Kada ga je podigao na pijesku obasjanom mjesecinom pisalo je :"Zbogom".Dobro je znao kome je taj pozdrav upucen.Stajao je na ivici obale i gledao rijeku....Gledao je i plakao...Plakao po prvi put otkako je odrastao...Plakao je a onda kao i ona umro...Niko ih vise nije vidio niti pronasao...Njihove grobnice su bile prazne i mozda su bas u dubini te rijeke nasli svoj toliko zeljeni mir...